Kada neki narod u svojoj suvremenoj povijesti ima velikana, koji je prije određenog vremena bio predmet poruge i uvreda, onda se valja zapitati što ne valja u kolektivnoj povijesti tog naroda!? U godini smo u kojoj se slavi književno, prevodilačko, znanstveno djelo Blaže Koneskog, stoga osjećam potrebu naglasiti njegov značaj u makedonskoj kulturnoj, jezičnoj, lingvističkoj i književnoj baštini. Da li Makedonci uopće znaju tko je bio Blaže Koneski? Njegovi studenti i mi makedonisti sa “strane” svakako da, no imam dojam da značaj tog “malog, velikog čovjeka iz Nebregova” nije dovoljno poznat makedonskom narodu. On jest bio predstavnik makedonske kulturne elite i shodno tome nedovoljno prepoznatljiv u kako bi Hrvati rekli prosječnom “pučanstvu. Pošto je “ponavljanje majka studiranja” ja ponovljam po stoti put. Blaže Koneski, bio je profesor povijesti makedonskog jezika na Filološkom fakultetu u Skopju, rektor Skopskog sveučilišta, prvi predsjednik Makedonske akademije nauka i umjetnosti, dopisni član JAZU, SANU, i Akademije Bosne i Hercegovine. Počasni je bio član Sveučilišta u Chicagu i Vroclavu. Kao pjesnik okrenuo je tijek makedonskog pjesništva prema modernizmu i stilskom pluralizmu. Autor je prve Gramatike makedonskog jezika i Rječnika makedonskog jezika. Njegovi antologijski, promoćurni znanstveno utemeljeni i vizionarski lingvistički tekstovi Jezik stare slovenske pismenosti u Makedoniji, Razvitak suvremenoh makedonskog jezika, O razvitku makedonskog književnog jezika, Afirmacija makedonskog jezika, Makedonski rječnik, temeljni su postulati u stvaranju suvremenog makedonskog jezika. Kao književni povjesnik u svojim je tekstovima razbijao zablude stranih propagandi i vraćao Makedoniju ondje gdje joj je mjesto i gdje pripada. Osobno uvijek se vraćam njegovim tekstovima Ohridska književna škola i Makedonska književnost 19. stoljeća, koje su me stimulirali da se više posvetim ovim razdobljima u makedonskoj književnosti. Dobro je da mu se Makedonci i Makedonke vraćaju jer on to duboko zaslužuje. Zadužio je Makedoniju svojim besmrtim tekstovima, bez obzira bili oni lingvistički, pjesnički ili prozni. Velikani ne umiru!
Гиран Калоџера
- Риека, 16.11.21