KREŠIMIR MIŠAK: Žele isprovocirati Treći svjetski rat!
Modus operandi manipulatora je vezan isključivo na zakulisna djelovanja. Kad se bilo koji dio tih djelovanja nađe pod reflektorima, oni se povuku, ali bez odustajanja. Za neko vrijeme evo ih opet, isti planovi pod drugim nazivom ili krinkom.
Bok svima! Hoćeš-nećeš, neke vijesti te ne mogu mimoići. Vidjeti ćeš ih u prolazu na naslovnicama novina, čuti ćeš ih usput na radiju, netko će ti nešto ispričati, uhvatit ćeš dio neke ‘informativne’ emisije s njihovim uvijek podignutim tenzijama i dramatičnim glasovima koji na kraju ne kažu – ništa.
Sve te situacije – kad se gleda iz šire perspektive – dio su divovskoga tkanja koje se može (i mora) promatrati na više razina. Jedna od važnih razina bez sumnje jest pokušaj da se ‘skuha’ treći svjetski rat, na slične ili istovjetne načine kako su skuhani prvi i drugi svjetski rat, vijetnamski rat, ‘rat protiv terorizma’… uvijek je potreban neki okidač. Bilo je već u zadnjih dvije-tri godine pokušaja da se započne takav rat, ali nisu uspjeli – niti s Iranom niti sa Sirijom.
Nakon petnaest intenzivnih godina manipulatorima je ponestalo dobrih objašnjenja ili su se neki ljudi malo trgnuli, kao što je to bio slučaj s američkom vojskom koja nije oduševljeno stala uz svog predsjednika po pitanju njegovih ratnih planova na Bliskom istoku u vrijeme kad su aktualni bili događaji u Siriji, rekavši da vode već previše ratova iz kojih se nisu uspjeli izvući (Irak, Afganistan…) i da im se to – čisto vojnički gledano – čini besmisleno i samoubilački.
Tada su se manipulatori privremeno povukli jer njihov modus operandi je vezan isključivo na zakulisna djelovanja. Kad se bilo koji dio tih djelovanja nađe pod reflektorima, oni se povuku, ali bez odustajanja. Za neko vrijeme evo ih opet, isti planovi pod drugim nazivom ili krinkom.
Primjeri su Europski ustav koji je postao Lisabonski sporazum nakon što je kao ustav odbačen od strane glasača europskih država kojima je ponuđen na izglasavanje; ista je situacija bila kad su zajedničkim naporima europski sindikati, političke organizacije i udruge uspjele spriječiti primjenjivanje Trgovinskog sporazuma protiv krivotvorenja (ACTA), ali on se ispod žita vraća tajnim pregovorima u sklopu Transatlantskog sporazuma o slobodnoj trgovini (TAFTA) kojeg zovu još i TIPP (Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama).
Također, u okviru Transatlantskog sporazuma na mala se vrata i u daleko drastičnijem obliku vraćaju postavke izMAI-a (Multilateralnog ugovora o ulaganju) koji je 29 zemalja članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u tajnosti ispregovaralo između 1995. i 1997. ali je otkriven u posljednji tren. Pokrenuo je val besprimjernih prosvjeda u više zemalja, prinudivši tako njegove pokretače da od njega (privremeno) odustanu. Osim značajnog smanjivanja radničkih prava (treba uskladiti zakonodavstva Europe i SAD-a, naravno u smjeru američke prakse, a ne europske), Transatlantski sporazum predviđa da će korporacije moći tužiti određenom međunarodnom sudu države čiji im zakoni umanjuju profit. Zanimljivo kako se o tako važnoj stvari u glavnim novinama i središnjim političkim emisijama uopće ne priča, kao da se ne zbivaju.
Onda imamo tu kuhanje Trećeg svjetskog rata.
‘Tajming’ je dobar. Svjetsko nogometno prvenstvo zauzelo je srca i oči stotina milijuna ljudi na svijetu.
I baš u to vrijeme u Izraelu dolazi do nove eskalacije sukoba. Američki predsjednik, komentirajući civilne i dječje palestinske žrtve u napadima na ionako već skučena naselja (koji bi mogli biti početak završnog etničkog čišćenja koje cionisti na Palestincima rade već preko pola stoljeća) rekao je prije neki dan da Izraelci imaju pravo na svoju državu, a sad valjda koje mrtvo dijete simo-tamo… Još jednom je zorno pokazao o kakvom je bešćutnom poslušniku i robotu riječ, kojeg se ipak u svijetu kao štuje i kao ozbiljno shvaća jer je taj jadničak kao neki američki predsjednik.
I baš u vrijeme tih zbivanja na Bliskom istoku, netko sruši avion iznad područja gdje se sukobljavaju Ukrajina i Rusija. Kako prikladno! Kao što je jedan naš zrakoplovni stručnjak nedavno na televiziji rekao – zašto su uopće otvoreni putnički koridori iznad takvog zaraćenog područja? Trebali bismo povjerovati da su Ukrajinci ili Rusi dovoljno glupi da učine nešto takvo kao što je rušenje putničkog aviona punog Nizozemaca, čija zemlja predstavlja srce (ili jedno od njih) Europske unije koja je u NATO – savezu (doduše u položaju podređenom Amerikancima što scenarij čini još elegantnijim, bilo bi ipak preočigledno da se srušen zrakoplov pun Amera. Osim toga, foru s ubijanjem Amerikanaca su već prodali za vrijeme rušenja Blizanaca 11. rujna).
Odlučio sam napraviti istraživanje u stilu suvremenog novinarstva – pročitati novine. Doduše , nisam pročitao neke strane novine nego domaće, ali princip je isti, sve ostalo su nijanse (inače glasi ovako: pogleda se što kažu ti oglasnici i to se prenese kao istinita vijest – ne treba zaboraviti da vijesti ne barataju informacijama iz prve ruke nego prijepisima iz svjetskih informativnih centara koji su nadzirani. Zato je tako lako plasirati bilo koju interpretaciju – dovoljno je da to učini par ključnih centara, a svi ostali će samo prenijeti). Zapravo sam poželio, ne skidajući oko s ‘master-plana’ o kuhanju svjetskog rata, i na temelju navedene premise o namještaljci, vidjeti što se može između redova ili na kraju tekstova iščitati drugi dan nakon rušenja aviona, dok je sve još donekle svježe. Nikad ne znaš što se može naći u prelistavanju početnog kaosa informacija. Čak sam i kupio jedan Jutarnji, jer mi se on činio najviše ‘loaded’.
Prvo na što sam naletio išlo je u prilog tezi da je obrazac ovog događaja isti kao i obrazac rušenja Blizanaca u New Yorku. Neki komentator je napisao komentar naslova “Europsko usvajanje al-Qa’idina načina ratovanja”, rekavši da je ovo znak raspada civilizacijskih vrijednosti Zapada (bolje da nas netko što prije dovede u neki novi red), da se putnički avion na redovnoj liniji ne može pogoditi slučajno i da ga je gotovo nemoguće zamijeniti za vojnu letjelicu, zbog male brzine. To ima logike mada je u suprotnosti s nekim drugim tekstovima na istoj stranici koji govore da su ukrajinski separatisti zamijenili putnički zrakoplov s transportnim Illjušinom 76. Kako god da bilo, komentar završava potpuno ispravnim zaključkom da je “namjerno ubijanje civila koji putuju s obiteljima, koji se ne mogu braniti i koji dolaze iz zemalja nezahvaćenih sukobom potpuno nemoralan, neljudski čin koji se ničim ne može opravdati”.
Svakako istina, ali dajte da se prvo dogovorimo tko zaista stoji iz ovog čina koji ima još paralela s 9/11, po pitanju prezentacije događaja u medijima. Vrijeme je možda da se doista prihvati ideja o razmjerima bešćutnosti prema ljudskim životima koji vladaju u krugovima koji pokušavaju upravljati događajima u skladu sa svojim cijevima. Cijelo vrijeme te mračne tipove, ili one koji za njih rade, u zamjeni teza nevjerojatnih razmjera vidimo po medijima prezentirane kao uglednu gospodu u odijelima koja pričaju o pravdi i miru.
Podsjetimo se paralela: nakon rušenja Blizanaca, odmah ujutro svijet je bio preplavljen obavijestima da je to napravio Osama bin Laden, a sve je bilo garnirano detaljnim biografijama njega i njegove obitelji. Fascinantno je bilo za vidjeti kako su svi glavni mediji, u nekoliko sati usred
kaosa koji je vladao, odmah znali tko je i kako počinio teroristički akt. Da netko sa strane gleda, mogao bi zaključiti da su svi ti podaci i tekstovi već bili unaprijed pripremljeni, što će nam CIA i FBI i NSA, kad novine u par noćnih sati naprave takva detaljna istraživanja. Nitko se nije obazirao na činjenicu da je čovjek već bio mrtav, o čemu sam detaljnije pisao u knjizi “Dečki, odjebite u skokovima”, što je i moja današnja poruka. Važno je imati na umu – ako nešto piše u novinama, ne znači da se tako i dogodilo, a ponekad ne znači niti da se uopće dogodilo (kao već spomenuto ‘ubojstvo’ bin Ladena, koje su, prema slavnoj fotografiji, predsjednik i američka vlada gledali uživo da bi poslije, kad su ljudi zatražili da snimku vide jer tijelo bin Ladena nisu vidjeli jer je, prema nepostojećem starom muslimanskom običaju, navodno jednostavno bačeno preko palube broda u more, rekli da nemaju snimke jer su se sve kamere na kacigama vojnika pokvarile! A što su onda gledali onako zapanjeno – bijeli zid? To je trebalo provariti. Ali većina medija s time nije imala nikakvih problema.)
Vratimo se paraleli s 9/11 i press-clipinzima koji su odmah ujutro učvrstili priču koja se i danas papagajski ponavlja. Sličan slučaj je, čini se, i sada – naime, već na sljedećoj stranici novina koje sam listao, pod naslovom “Lice zla” (uvijek isti propagandni rječnik, slogan kojim treba prodati neki proizvod, sjetimo se popularnog izraza “Osovina zla”, koji je služio za poticaj nekim nedavnim napadima svjetske alijanse – čitaj SAD i bratije – na suverene zemlje), rasprostire se detaljni tekst o životu nekog Igora Strelkovog, vođe ruskih pobunjenika koji je navodno naredio taj pokolj u zraku.
Dakle, krivac se već zna i dalje ne treba istraživati. Pisalo je i da su ukrajinski mediji razglasili da je on na svojoj Facebook-stranici priznao rušenje zrakoplova, ali je to odbačeno je taj čovjek nema profil ni na jednoj društvenoj mreži.
Bilo je i par zanimljivih detalja na kraju glavnog teksta definirajućeg naslova “Rusi kriju dokaze: rakete su uništili, a vojnike pobili”. Ti detalji se, kako to obično bude, nalaze na kraju teksta.
Evo citata: “Iako će se teško opravdati, predstavnik Donjecke republike Sergej Kvataradze izjavio je da oni ne raspolažu raketnim sustavima koji bi mogli gađati zrakoplove na tim visinama te da sustavi kojima raspolažu mogu doseći visinu od tri do četiri tisuće metara.”
Zanimljivo. No, tko će uočiti taj detalj pun brojki uz tekstove prepune fotografija članova poginulih obitelji iz srušenog zrakoplova. Po ne znam koji put će se emocije ljudi, potaknute namještenim događajem, iskoristiti za dobivanje pristanka na akcije koji prije tog događaja nitko ne bi odobrio, kao što je to možda u ovom trenutku neka vrst vojnog pritiska na Rusiju.
Još je u nastavku pisalo: “Pojavila se i vijest da je ukrajinski dispečer iz kontrole leta tražio da Boeing leti na nižoj visini – 10 060 metara, umjesto ‘zadane na tom području’ od 10 660 metara”. Što je sad to, netko ga je namještao da bude bolji cilj?
Fascinantno mi je i kako svi olako prelaze preko činjenice da se opet radi o zrakoplovu tvrtke Malaysia Airlines, iste one čiji je zrakoplov zagonetno i nikad suvislo objašnjeno nestao prije nekoliko mjeseci i time potaknuo dugotrajnu kontroverzu svjetskih razmjera o kojoj možete više čitati na drugim mjestima.
I sad opet evo događaja kojeg će se koristiti kao okidač za daljnje akcije. I – možete li vjerovati, od silnih zrakoplovnih kompanija na svijetu – peh opet ima – Malaysia Airlines!. Ma baš nemaju sreće! Ili možda, ako pustim mašti na volju kao pisac nekog trilera, ta kompanija služi nekome kao paravan pa je se koristi po potrebi.
Kad smo kod pitanja hoće li ovaj, za neke svjetske struje baš prikladan događaj, doista poslužiti kao okidač, treba samo poslušati koje su riječi napisali američkom predsjedniku da ih kaže, toj lutki na koncu i PR-glasnogovorniku nadnacionalne elite. Sve je govorio naslov: “Obama – ovo je poziv na buđenje Europe i svijeta.”
Rekao bih da se ustvari o tome radi, traženju i stvaranju povoda za svjetski sukob. A imajući u vidu koliko je već puta prodan potpuno isti tip scenarija, u prikladne slučajnosti ovakvih razmjera kao što je rušenje tog zrakoplova ne vjerujem ni koliko je crnog pod noktom.
Jer možemo se zapitati i ovo: mislite li doista da su Rusi tako glupi? I koliko je uopće teško navođenom raketom skinuti avion u današnje vrijeme? I koliko je do danas bilo takvih tragedija u kojima su stradali avioni puni nevinih putnika, što raketiranjem što od bombe, pa nitko nije zbog toga počinjao rat? I kome ta ‘nenadana’ situacija najviše ide na ruku?
Nadnacionalnim kuharima rata sigurno.
Slika se doista čini kristalno jasnom. Baš je bilo nezgodno što su stvari u Ukrajini izgubile svoj početni intenzitet. Krim je pripojen Rusiji, i tu više skoro da nema nikakvih previranja, a ukrajinske snage čiste gradove od proruskih snaga. Još malo i stvari bi se stabilizirale ili bi se barem svi naviknuli na to novo žarište nestabilnosti. A ne možete manipulirati kroz stabilizaciju nego samo kroz kaos. Trebalo mi je to biti jasno iste sekunde (a ne tek nekoliko sati kasnije) kad sam na naslovnici određenih novina, koje uvijek promiču agendu manipulatora, vidio i sam način kako su
sročeni naslovi, od već spomenutog “Obama: ovo je poziv na buđenje Europe i svijeta” (valjda je potrebno malo jače uvući zemlje Europske unije u djelovanja koja SAD, Velika Britanija i Izrael tako zdušno i jezovito rade već duže vrijeme, pa nadalje: “Hoće li Zapad stati na kraj ovom čovjeku?” (Putin je na slici);
“Svijet na rubu sukoba”; “Putinova Rusija je opasna kao SSSR”; “Svijet optužuje Moskvu”;. (Pod ‘svijet’ čitaj “SAD i EU”, a pod “SAD i EU” čitaj ‘manipulatorska skupina koja upravlja tim cjelinama i gradi svjetsku diktaturu metodom problem-reakcija-rješenje’, gdje je rješenje uvijek veća centralizacija moći, manja prava ljudi ili neki novi rat.). Uvijek se pitam: lažu li ti ljudi po novinama namjerno ili su jednostavno prejako isprogramirani da mogu dignuti glavu i maknuti krmelje iz očiju, ili ih ipak ego sili da se naprave jako pametnima prenoseći kao svoje misli zaključke servirane negdje drugdje. Nemam pojma…Valjda kombinacije svega po malo.
Svijet zapravo nije na rubu sukoba, odnosno ne mora biti, osim ako to šefovi požele, a ove vijesti po novinama služe samo tome da nas uvjere da događaji i odluke imaju neki svoj autonomni tijek i da je to jednostavno tako, a ljudi su samo promatrači. ‘Vijesti’ nas žele uvjeriti da je to neminovno i tako stvoriti kod ljudi prešutni pristanak. Kojeg ne bi bilo da piše istina – neki tipovi žele ‘skuhati’ Treći svjetski rat.