Nakon što je u medije iscurio skandalozan ugovor s minornim američkim lešinarskim fondom – koji ima samo 8 do 11 ulagača, anonimnih, vjerojatno poneki i s hrvatskom putovnicom, s ukupnim kapitalom od 3 i pol milijarde dolara, Ramljak i Plenković pokušavaju i dalje braniti svoje kriminalne i izdajničke odluke. Da se radi o kriminalnoj operaciji najvišeg reda jasno govori to što su bitni elementi ugovora o kreditiranju bili skriveni, ali i velika podrške režimskih medija Plenkoviću i Ramljaku (istih onih koji su rušili Karamarka temeljem vrlo nategnute konstrukcije o sukobu interesa, koji ovdje jednostavno vrišti!)
Za početak, Ramljak kaže, “hoće li netko tko će doći umjesto mene ispuniti planove o kojima su razgovarali sa mnom. To je jedini smisao te klauzule. Nisam bitan ja. Bitno je tko je u tom trenutku potpisivao ugovor s njima”. Što je inače bitno kod ugovora, ono što piše u ugovoru ili tko ga je potpisao?! Ispada da je Ante Ramljak kao takav važniji “kreditorima” od Vlade koja ga je opunomoćila! To smrdi na dogovor iza kulisa, tim više što se Ramljak sastajao s predstavnicima Knightheada prije donošenja zakona.
Oni sve pokušavaju predstaviti kao “Bolje Amerikanci nego da su Rusi to preuzeli”, zanemarujući jednu osnovnu činjenicu: Da su Rusi preuzeli Agrokor, to se Republiku Hrvatsku ne bi uopće ticalo. Oni su kreditirajući Agrokor preuzeli poslovni rizik, ako ne bi uspjeli od Agrokora povratiti sav uložen novac, to ne bi bio naš problem. Još od ožujka pokušavam upozoriti na osnovni problem neustavnog i kriminalnog zakona poznatog kao Lex Agrokor, a to je što otvara prostor svima koji će zbog njega ostati bez svog novca da za gubitke tuže Hrvatsku. Uz vrlo velike izglede da tužbe i dobiju. Da ih i ne dobiju, tu je politička šteta obzirom da se radi o Rusima, velesili, ali i ekonomska, jer će bez novca ostati i velik dio domaćih ulagača i dobavljača.
Dobar komentar je dao Ivan Lovrinović, bivši Mostovac, koji kaže: “Strvinarski fond vuče sve najvažnije konce. Čemu onda služi izvanredni upravitelj i uprava, zašto je ovaj Sabor izglasao lex Agrokor i ovlasti upravi?” A Pupovac kaže, “Vlada je preuzela upravljački proces da zaustavi gubitak radnih mjesta. Preuzela je to s namjerom da ne dođe do daljnje kontaminacije odnosa između različitih kompanija u hrvatskoj ekonomiji i imala je snažne argumente da preuzme upravljačka prava od vlasnika. Ta upravljačka prava predana su izvanrednom povjereniku, a treba razjasniti jesu li upravljačka prava dovedena u pitanje. I ako jesu, je li za to dana suglasnost. Ako nije dana suglasnost, onda je jasno tko je za to odgovoran. Postoje indicije da je netko motiviran posebnim interesima suspendirao dio tih upravljačkih prava koje je Vlada prenijela privremenoj upravi. Za čiji interes i s kojim posljedicama?”
Znači li to da će Pupovac, čiji je glas prošli put spasio ovu Vladu, istu iduću put rušiti? Vidjet ćemo. No ako misli da je vlada stvarno spašavala radna mjesta, onda je naivan. Radnim mjestima ništa nije prijetilo prije donošenja Lex Agrokora! Plenković danas ponovo tvrdi kako je Lex bio najbolje, ili čak jedino, rješenje. Ne! Bio je najgore, za Hrvatsku, a dobro samo za interese veleposlanstva u Buzinu! Čak i prije nego se Vlada umiješala s lex Agrokorom, vjerovnici su prisilili Todorića da se makne iz uprave, postavivši to kao uvjet da i dalje kreditiraju Agrokor. A jasno je i da je Antonio Alvarez, poduprt Sberbankom, puno jači i kompetetniji od Ante Ramljaka i ekipe iz CAIB-a. Alvarezu je jedini cilj bio spasiti kompaniju, jer je to bio interes vjerovnika, usto, Alvarez nije bio umrežen s mafijom u Hravtskoj. Oni sad sve žele svesti na aferu s Todorićevim računovodstvenim muljanjem, no ovo ide puno dublje!
Plenković danas opet cendra kako oporba sabotira restrukturiranje Agrokora – gdje je to restrukturiranje? Lex Agrokor je stupio na snagu prije pola godine, nikakvo restrukturiranje nije započelo, niti su za njega osigurana sredstva! Laž je da postoji ikakav plan restrukturiranja Agrokora, pa time i spasa radnih mjesta! Jedina istina u svemu je da se u ugovoru s lihvarima izrijekom spominje ime vladinog povjerenika kao uvjet za kreditiranje kompanije, pa se s pravom postavlja pitanje čiji je on stvarno povjerenik, vladin ili Knightheadov