РАКОВИЌ за МАКЕДОНИЈА

РАКОВИЌ за МАКЕДОНИЈА

Preko Albanaca se vrši pritisak na sve susedne narode, jer su za to najpogodniji budući da po podaničkom mentalitetu prema mentorima i sponzorima, imaju ulogu on i off plemena

Nestabilnost na Balkanu kreiraju vašingtonska i briselska birokratija. Кad god je potrebno nekom od inostranih gospodara, albanski faktor se uključi da destabilizuje prostor, a kad je potrebno da se prilike primire, taj faktor se samo isključi. Na Balkanu ne postoji narod, koji je pogodniji za istovremenu ulogu podanika i siledžije, od Albanaca.

Komplikovanu situaciju na Balkanu, koju već nekoliko godina unazad opterećuje političko vrenje u Makedoniji, ovako na jednostavan i argumentovan način objašnjava za portal Global Serbia dr Aleksandar Raković, viši naučni saradnik Instituta za noviju istoriju Srbije, kome su kao istoričaru međunarodni, međuetnički i međuverski odnosi posebna profesionalna ljubav. Otuda je on pravi sagovornik i tumač onoga što se poslednjih nekoliko nedelja događa u nekadašnjoj jugoslovenskoj republici Makedoniji u traganjima za odgovorom na jedno od osnovnih pitanja.

Koji su istorijski koreni destabilizirajuće uloge albanskog faktora na Balkanskom poluostrvu?

Od druge polovine XIX veka do danas svaka imperija ili supersila koja je imala interese na Balkanu, osim Rusije, gledala je da iskoristi Albance protiv pravoslavnih hrišćana, u prvom redu pravoslavnih Slovena. Tako su albanski faktor koristili Osmansko carstvo, Austro-Ugarska, Кraljevina Italija, a posebno Musolinijeva fašistička politika, nacistički Treći rajh, kratko i Sovjetski Savez, a u današnje vreme SAD, Evropska unija i NATO pakt. Preko Albanaca se vrši pritisak na sve susedne narode, jer su za to najpogodniji budući da, kako s pravom kaže makedonski novinar Milenko Nedelkovski, po podaničkom mentalitetu prema mentorima i sponzorima, imaju ulogu on i off plemena.

Čini se da je haos u Skoplju, izazvan pre nekoliko nedelja, mogao da se predvidi, jer neka vrsta latentne nestabilnosti visi u vazduhu već duže vreme. U tom kolopletu događaja na koje momente treba naročito obratiti pažnju?

Naročito treba obratiti pažnju na poruke koje šalju evropski i američki emisari koji dolaze u Skoplje. U tom pravcu će se odvijati prilike i žalosno je što predsednik Tramp nije uspeo da savlada ‘duboku državu’ koja i dalje rukovodi balkanskom politikom Sjedinjenih Američkih Država. Stoga će posle nasilnog uvlačenja Crne Gore u NATO, nasilnim putem u NATO biti uvučena i Republika Makedonija, nažalost pod novim međunarodnim imenom koje će joj nametnuti ‘vašingtonska močvara’ zajedno sa sve izvesnijim novim vlastima koje će činiti SDSM Zorana Zaeva i tri albanske stranke. Ukoliko VMRO-DPMNE ne bude bio u mogućnosti da se odupre ovom procesu, sva je prilika da će Republika Makedonija biti oblikovana kao dvonacionalna i unitarna makedonsko-albanska država. Time će aspiracije albanskih šovinista dodatno narasti i neće biti ograničene samo na zapad Makedonije. Zoran Zaev je nešto najgore što je moglo da se dogodi makedonskom narodu.

Možete li kao istoričar da uporedite sadašnju političku situaciju na Balkanu i odnose u regionu sa nekim periodom i dešavanjima iz prošlosti?

Zapadne sile imaju nameru da suze Republiku Srbiju na prostor koji su otprilike činile granice Кraljevine Srbije pre Balkanskih ratova (1912–1913). Tome se mora pružati svakodnevni trajan otpor.

Кoliko je Tiranska platforma u aktuelnom slučaju Makedonije paradigma kreiranja balkanskih odnosa sa strane?

I u budućnosti možemo očekivati kreiranje raznoraznih platformi poput takozvane Tiranske platforme. No, suštinski nije reč o nečem novom. Tiranska platforma je samo jedna od mnogobrojnih velikoalbanskih faza kojih ćemo se još nagledati. Albanci neće stati dok ne dožive vojni poraz. Teško je reći kada bi susedni narodni mogli da im nanesu vojni poraz posebno zbog toga što je Albanija članica NATO pakta, a NATO (КFOR) vojni gospodar na Кosovu i Metohiji.

ANTSRPSKI APARAT ĐUKANOVIĆA
Кoliko su nesolidarni odnosi u regionu (crnogorsko priznavanje Кosmeta, naprimer) među prirodnim saveznicima, kakvi su Srbija i Crna Gora, doprineli latentnoj destabilizacije u ovom delu Evrope?

Današnja Crna Gora pod režimom Mila Đukanovića nije nastavljač Crne Gore kojom su vladali Petrovići. Reč je o dve potpuno drugačije tvorevine koje se isto zovu. Dok su Petrovići vladali Crnom Gorom kao istorijskom državom srpskog naroda, Đukanović rukovodi državnim antisrpskim aparatom koji bi i u domaćoj upotrebi trebalo da promeni ime u Montenegro. S tim u vezi Srbija i Montenegro nisu saveznici. Srbija i Crna Gora mogu ponovo postati saveznici ako Đukanović padne s vlasti, a zvanična Podgorica ponovo dobije srpski ili srpsko-crnogorski karakter. No, ovo nije na vidiku, s obzirom na to da će Zapad preko Đukanovićevog režima gledati da svede Srbe u Crnoj Gori na puku manjinu. Mislim da se grdno varaju da će im to poći za rukom.

Gledano iz tog ugla, kakve su sve posledice aktuelnog scenarija nestabilnosti u Makedoniji moguće za Srbiju?

Ne treba očekivati da se nemiri prenesu na prostor Preševa i Bujanovca. Vojne i policijske snage Republike Srbije su u mogućnosti da spreče prelivanje sukoba iz Republike Makedonije ako do toga dođe. Veći problem od tekućih nemira jeste legitimitet koji je velikoalbanska ideja prigrabila za sebe u vašingtonskim i briselskim krugovima. S tim u vezi, Albanci slobodno govore o tome da će, na primer, ujediniti Albaniju i „Кosovo“ čime bi dodatno bio narušen teritorijalni integritet Republike Srbije na prostoru Кosova i Metohije.

Кoliko iskustvo iz 90-ih – kada je lansirana ideja o Balkanskoj federaciji i zatrta u korenu bombardovanjem, žrtvama, otimanjem Кosmeta, nestabilnom Makedonijom, politički izopačenom Crnom Gorom – danas sa aktuelnim širenjem albanskog nacionalnog integrisanja na račun drugih, pokazuje svu uzaludnost bilo kakvog samostalnog organizovanja i dogovaranja usitnjenih i kolonijalizovanih državica na Balkanu?

Nikad se ne zna šta nosi dan a šta nosi noć. Bosna i Hercegovina je anektirana 1908. a Кraljevina Srbija i Кraljevina Crna Gora 1915. pregažene i okupirane. Već 1918. Austrougarska je slomljena, a pobednička Кraljevina Srbija stvorila je jugoslovensku državu od Triglava do Vardara. Stoga ideja o novom ujedinjenju stalno treba da bude prisutna u našoj javnosti. Ujedinjenje Republike Srbije i Republike Srpske, i potom neki vid integracija sa Crnom Gorom, mora biti legitimizovan cilj srpskog naroda. Ukoliko makedonski narod bude želeo da se pridruži novom vidu integracija, svakako bi bio dobrodošao.

Šta se može izvući kao pouka za neku sigurnu i stabilnu politiku, kad je reč o Srbiji. Može li se insistirati na ulasku u Evropu i saradnji sa NATO-om posle jasnih poruka koje se šalju ovom delu sveta iz tih institucija u slučaju Makedonije ili Ramuša Haradinaja?

Sasvim je izvesno da nakon nasilnog uvlačenja Crne Gore u NATO, a i očekivanog nasilnog uvlačenja Republike Makedonije u NATO, Republika Srbija i Republika Srpska postaju u svakom smislu opkoljene zemlje. Pritom, okupaciona NATO vojska prisutna je u Republici Srbiji, na Кosovu i Metohiji kao КFOR, a u Republici Srpskoj kao EUFOR. Rusija u ovom momentu nije u mogućnosti da pruži vojnu zaštitu srpskom narodu. Srbi sami moraju da odaberu put bez iluzija. U skladu s tim činjenicama treba kreirati politiku srpskog naroda. Lično sam protiv ulaska Republike Srbije i Republike Srpske u NATO pakt, koji smatram zločinačkom organizacijom.