КОМИТИ И ЧКЕМБАРИ НА РУСКИ НАЧИН

Споредба со битолчаните што одеа пеш до Прилеп!!!

Пример како се сака својот клуб.

Neretko se u fudbalskom svetu, ali i u sportskim krugovima uopšteno, kao najčešće žalbe čuju one koje se tiču dugih i napornih gosotvanja. Ovo je priča o jednom nadasve posebnom.

 

Gostovanja. Retko ko ih voli, malo ko se na njih ne žali.

Neretko iscpljujuća, putovanja uzimaju danak na učesnicima fudbalskih mečeva, u ovom slučaju, i ostalih sportskih manifestacija, prave problem i navijačima koji se trude da ispoštuju svoj tim i pruže mu podršku na svakom koraku.

Uobičajene pojave u međunarodnim takmičenjima, gostovanja imaju poseban oblik u elitnim oblicima svakog takmičenja, nisu prepreka od preterano velikog značaja. Ipak, sasvim je drugačija stvar kada se govori o gostovanjima unutar prvenstvenih takmičenja.

Ovo je upravo priča o tome.

Govoreći o putovanjima, primerice samo, najduže u Premijer Ligi iznosi 1.126 kilometara, koliko fudbaleri Njukasla putuju na meč sa Svonsijem.

Na pomen ovakve brojke, članovi DRUGE RUSKE LIGE, fudbaleri Luč Energije iz Vladivostoka i FK Baltike iz Kaliningrada bi vam se samo nasmejali u lice.

Naime, fudbaleri ova dva tima, prilikom međusobnih gostovanja, zajedno sa svojom hrabrom šačicom navijača prevale čak čevrt planete kako bi odigrali ligaški meč. Sa ukupno 10.385 kilometara, ovo je bez premca najduže fudbalsko, čujte sportsko, ligaško gostovanje na svetu!

Juče je Luč Energija gostovala u Kaliningradu što je bio povod da se prisetimo ovih jako interesantnih detalja. Baltik je slavio rezultatom 2:0 a navijači kluba iz Vladivostoka su morali da prevale čak sedam vremenskih zona kako bi došli na utakmicu.

U zavisnosti od vrste prevoza putovali su/bi:

13.5 sati 

avionom preko Moskve.

5 dana, 18 sati

ukoliko bi putovali avionom, pokraj kineske granice, kroz mongoliju i Kazakhstan, te kroz Litvaniju i Letoniju.

7 dana, 8 sati

vozom, koji uzgred košta 8 hiljada rubalja.

3 meseca

za sve entuzijaste koji bi se odlučili peške, i to pod uslovom da ne naprave pauzu veću od one za toalet, te da uzmu trajekt kako bi prevalili Volgu izvan Kazana.

Govoreći o timovima, Luč Energija je u drugu ligu ispala 2008. godine, na opštu radost ostatka Premijer Lige.

Naime, Igor Akinfejev je nakon sedmočasovnog leta u jednom trenutku za medije izjavio da će ljubazno zamoliti rukovodstvo lige da Luč Energija ‘igra u japanskoj ligi’.

Vladivostok kao ‘strašna’ destinacija nije usplašila trojicu navijača Zenita 2006. godine, ali jeste njihovu Hondu Sivik, koja je izdahnula pre nego što je uspela da ih vrati kući. Ipak, klub ih je nagradio za svoju požrtvovanost, poklonio im nov auto kada su stigli kući – i to – osmodnevnim putovanjem železnicom!

Eto, sledeći put kada budete hteli da se požalite na gostovanje, razmislite još jednom…